Sjećanja lepoglavskog župnika

16. veljača 2011. - srijeda Marina Marković Kolumne Da se ne zaboravi...

Prečasni Mato Repić, sada župnik u miru, u prosincu prošle godine povodom obilježavanja Dana Grada Lepoglava, primio je plaketu za životno djelo kojom je nagrađen njegov pastoralni rad u Lepoglavi kroz čak 53 godine. Kako sada svoje umirovljeničke dane provodi u svećeničkom domu na zagrebačkom Kaptolu, dolaskom u Lepoglavu prisjetio se nekih zanimljivih anegdota i događaja iz doba služenja koje je odlučio podijeliti s nama u novoj kolumni na lepoglavskom news portalu. Kolumna počinje baš na njegov 93 rođendan. Pa krenimo zajedno u prošlost...

U lepoglavsku župu došao je 1946. godine, u isto vrijeme kada je u ovdašnju kaznionicu, nakon montiranog političkog suđenja, zatvoren nadbiskup Alojzije Stepinac. U Lepoglavi tih godina nije bilo lako biti svećenik, a pogotovo u mjestu koje su komunisti zvali „škola revolucije“ i koje je bilo jedino poznato po zloglasnom zatvoru. - No u životu nije sve samo loše, sjećam se mnogih dobrih događaja i ljudi. Lepoglavski je kraj ipak mjesto gdje žive dobri i pobožni ljudi, koji su se poput svih Hrvata u prošlosti borili za svoj kruh i svoj duh. – prisjetio se velečasni Repić.

Prečasni Mato Repić rođen je 16. veljače 1918. u Petrijancu. Za svećenika je zaređen 6. lipnja 1943. godine, a sakrament svetoga reda podijelio mu je tadašnji zagrebački nadbiskup, a danas blaženik kardinal Stepinac. U narednih nekoliko tjedana objavit ćemo nekoliko zanimljivih pričica pod nazivom „Da se ne zaboravi“ kojih se velečasni još dan danas s osmjehom prisjeća.

Da se ne zaboravi…

Veseli me da sam mogao pomoći da se sačuva župna crkva u Lepoglavi od rušenja. Nakon višestrukih posjeta dr. Milana Preloga predsjednika Konzervatorskog Zavoda, počeli su popravci same crkve. Jednog dana posjetio me dr. Prelog zajedno s upravnikom Josipom Špirancem da bi razgledali našu župnu crkvu. Pred samim vratima crkve upravnik je rekao dr. Prelogu: "Sigurno vidiš velike pukotine na crkvi. Biti će najbolje da tu crkvu srušimo.“ Dr. Prelog ga je pogledao i rekao mu: „A što to govoriš? Da to učinimo, to bi bila svjetska blamaža. Rekli bi nam da smo barbari. Mi to nećemo učiniti. Mi ćemo tu crkvu popraviti!“.

I tako je 1952. godine počeo generalni popravak naše župne crkve. Ona je bila komisijski zatvorena za obrede i sva u skelama, a sam popravak je trajao čak 37 godina. U to vrijeme komunisti su širili vijesti da će crkva biti oduzeta od župe. Namjeravali su ju pretvoriti u koncertnu dvoranu. Uz to sam zajedno sa svojim vjernicima izvršio veliki popravak na kapeli Svetog Ivana na Gorici.

U više navrata popravljana je i kapela Svetog Jurja u Purgi. Davne 1952. godine posjetio sam našeg nadbiskupa Stepinca u Krašiću, a on mi je rekao : „Vi ćete vašu crkvu dobiti natrag!“ Tada sam mislio: možda za 100 godina, kada nestane komunizma. Ali se ipak obistinilo; 8. prosinca 1989. u našoj župnoj crkvi zapjevao sam „Slava Bogu na visini.“