Lepoglava.Net

Na današnji dan 27. siječnja, ali davne 1399. godine, kralj Sigismund dodijelio je već gotovo porušeni grad Lepoglavu grofovima Celjskim da bi njihovim zalaganjem, posebice grofa Hermana, već iduće godine u Lepoglavi bio utemeljen Pavlinski samostan. Od tada pa do današnjih dana, prostor unutar samostanskih zidina bio je žarište vjerskog života, kulture, prosvjetiteljstva, znanosti i napretka, ali nažalost i mjesto ljudske patnje i stradanja.

Stoljeće kasnije pavlini dobivaju dozvolu za dodjelu doktorata iz filozofije i teologije čime je Lepoglava stekla status prvog hrvatskog sveučilišta u kojem je, po današnjim saznanjima, obranjeno 75 doktorskih disertacija. Tu je pavlin Ivan Belostenec pisao Gazophylacium, najznačajnije hrvatskog djela 18. stoljeća, a Ivan Ranger nadaleko poznatim baroknim freskama oslikavao je svodove i zidove crkava i kapela ovog kraja. I drugi pavlini svojim djelovanjem ostavljali su neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi i znanosti.

Ukidanjem pavlinskog reda i nestankom pavlina, u Lepoglavi zamire sav kulturni i znanstveni rad, nestaje bogato kulturno i znanstveno blago, a samostan 1854. godine, nakon što je stoljećima bio žarište prosvjetiteljstva i razvoja, postaje kaznionica, mjesto patnje i stradanja. Kao da se na čudan i pomalo groteskan način njime poigrala sudbina. Režimi koji su unutar zidina samostana zatvarali, mučili i ubijali svoje protivnike i neistomišljenike, pretvorili su mjesto duhovnosti, rušeći njegove pojedine dijelove i nakaradno ga dograđujući, u hladnu tamnicu ideja i žarište ljudske patnje.

Srećom, s demokratskim promjenama, samostan prestaje biti dio Kaznionice i tako izobličen 2001. godine vraćen je Crkvi, pripavši Varaždinskoj biskupiji koja u njemu želi smjestiti pastoralni biskupijski centar. Započeli su radovi na obnovi, koji su 2006. postali opsežniji. Uklanjaju se prezidi, stropovi, betonske naslage iz hodnika i gitre s prozora. Tako nestaju zatvoreni okovi s ove prekrasne građevine te se pronalaze rijetki sačuvani ostaci kulturnog djelovanja pavlina.

Radovi su zbog nedostatka financijskih sredstava stali. Šetnja samostanskim hodnicima i sobama, kojih je u samostanu 50-tak, ne ostavlja ravnodušnim te je nemoguće ne misliti o vremenima kada su njima prolazili i u samostanu djelovali pavlini. To je posebno izraženo u prostorima u kojima su na zidovima sačuvane freske i natpisi koji upućuju na te dane. No, u dijelu samostanu gdje su još uvijek na vratima soba zatvorska vrata koja sobe pretvaraju u ćelije, susret s nelagodom normalna je stvar. Pogled kroz mali stražarski otvor na vratima ćelija u kojima nije bilo grijanja, a u koje se kroz mali ćelijski prozor teško probijalo sunce, za hladnih dana, kakav je bio i dan obilaska samostana, dočarava dio zatvoreničke patnje.

Nakon obnove samostana, za koju će prema riječima lepoglavskog župnika vlč. Andrije Kišičeka, zahvaljujući kojem smo razgledali samostan, trebati 20-tak milijuna kuna, na dane kada je samostan služio kao kaznionica, podsjećat će samo zatvoreničke sobe poznatijih zatvorenika - Tita, Franje Tuđmana i Moša Pijade. Ostale sobe bit će uređene za smještaj onih koji će u potrazi za duhovnošću dolaziti u Lepoglavu.

U izvornom obliku sačuvane će biti i sobe u kojima su živjeli istaknuti pavlini kao primjerice Ivan Ranger te prostori u kojima su pavlini blagovali te bila smještena njihova apoteka. Uredit će se i vanjski prostor unutar samostana u kojem se još uvijek nalazi zdenac te okolina samostana u kojoj će svatko moći pronaći trenutak spokoja i mira. Tu će se moći pričati i o brojnim zanimljivim pričama i događajima vezanima za samostan, a s kojima ćemo vas i mi uskoro upoznati.