Čet16082018

Posljednje izmjene06:43:57 PM

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Zanimljivosti Intervjui Intervju: Ovisnost o Internetu

Intervju: Ovisnost o Internetu

Internet

Kada govorimo o ovisnostima obično mislimo na drogu, cigarete ili slično. No, suvremeno vrijeme donosi nove ovisnosti: ovisnost o televiziji, mobitelima, računalima, video igrama. Sve više učenika, mojih vršnjaka, svoje slobodno vrijeme provode pred računalom. Je li Internet prednost ili nedostatak?

Na ta i druga pitanja odgovorio mi je mr.sci. Davor Moravek, psihijatar – uži specijalist za alkoholizam i druge ovisnosti u Kliničkoj bolnici „Sestre milosrdnice“ Zagreb. Davor Moravek je autor više knjiga i udžbenika na polju psihijatrije te pokretač medicinskih edukativnih internet stranica.

O čemu govorimo kada spomenemo ovisnost o internetu?
Ne možemo još uvijek govoriti o ovisnosti, već je riječ o opsesivno – kompulzivnom poremećaju. To je ponašanje koje se definira kao korištenje pojedinih internetskih servisa na način da počinju ometati normalno, svakodnevno funkcioniranje. Prolaznost sadržaja koje osoba promatra i strah da se nešto ne propusti stvara "ovisnost". Tzv. "ovisnost o internetu" nema sličnosti s poremećajima koji se javljaju uz droge ili alkoholizam. Ako pušite dugi niz godina zasigurno ćete postati ovisni. Da pijete prekomjerno alkohol, zasigurno biste imali zdravstvene, socijalne ili psihičke smetnje. Kod droga je potreban još kraći period za razvoj ovisnosti, čak i samo nekoliko uzimanja, pa da bi imali ozbiljne probleme. U ovoj "ovisnosti" postoji određena nelagoda ako se ne može ponoviti uobičajeno ponašanje korištenja nekog internetskog servisa.

Vrste ovisnosti o internetu?
Ovisnici o chatu - najčešće su takva ponašanja bila opisivana kod osoba koja su ovisna o chatu. Tu se postavlja pitanje jesu li te osobe zapravo ovisne o telefoniranju, pa se samo prebacuju na drugi medij? Ovisnici o on-line igricama, ovisnici o kockanju putem interneta te ovisnici o e–shopingu. ije primjećeno da bi svi ljudi koji koriste internet mogli postati "ovisni". Ukoliko ste satima neprestano na internetu, eventualno vam se može dogoditi da imate glavobolje ili uznemirenost uslijed izloženosti zračenju monitora (elektro-smog) ili problem zbog prevelikog telefonskog računa! Ono što je najvažnije kod procjene takvog stanja važno je reći kako se osoba ako je uključena u neku drugu aktivnost, boji kako će propustiti nešto važno, pa zanemaruje svoje uobičajene aktivnosti i obveze. „Ovisnici“ o internetu većinu poznanika i prijatelja imaju na internetu. Ukoliko ih se prekida u aktivnostima na mreži, osjećaju nelagodu. Nisu u stanju kontrolirati ukupno provedeno vrijeme, započnu neku aktivnost (žele, na primjer, provjeriti poruke), a završe u sasvim drugoj, nebitnoj aktivnosti. Zanemaruju obitelj, školu, posao i od toga nemaju nikakve stvarne koristi, osim što su "potratili" vrijeme.

Među kojom populacijom ljudi je najviše ovisnika?
Prva opisivanja tih stanja pojavila su se prije 7 godina. Ovisnost se nije pojavila kod ljudi kojima je to posao, nego kod ljudi kojima je to bio hobi. Ti ljudi uglavnom su bili depresivni, imali su viška vremena, osjećali su se zapostavljenima,većina njih imala je poteškoća u komunikaciji s drugim ljudima. S pojavom sve većeg broja internetskih servisa porasla je i populacija ljudi koji ih koriste. Tako je, na primjer, chat postao popularan među srednjoškolcima i studentima. Niz društvenih mreža s velikim brojem računalnih igara proširilo se i u populaciji školske djece. Problem nastaje onog trenutka kada ta populacija više nema vremena ni potrebe za vršnjačkim druženjem već se druženje svodi na virtualne oblike, korištenje sms-a i e-maila. Korištenjem socijalnih mreža kao što su Facebook, World of Warcraft i ostalih programa koji nude on-line igrice, nastala je skupina ljudi koja tu provode zaista mnogo vremena. Imao sam prigodu razgovarati s jednim takvim igračem koji je zbog ovisnosti o igrici World of Warcraft pauzirao godinu dana na studiju, kako ne bi propustio nešto važno u on-line igrici.

Kako se ponaša ovisnik o internetu?
Prije svega, provodi mnogo vremena pred računalom. Zatim, zanemaruje obveze, posebice obveze kao što je učenje. Neki se ljudi zatvore u kuću, čak dolazi i do fizičkih promjena. Imao sam jednog pacijenta koji je tijekom tog vremena smršavio, osjećao je bolove u leđima zbog sjedenja i tipkanja po tipkovnici.

Danas veliki broj učenika u školu donosi mobitel, informatika je izborni predmet koji bira većina učenika. Utječe li i to na razvitak ovisnosti o internetu?
Ne izravno jer tu se radi o organiziranom sustavu. Mobiteli i internet su svijet koji postoji i sastavni je dio naše civilizacije i kulture. Ovdje je važna granica, granica između prilagođenog i neprilagođenog. Postavlja se pitanje - je li ovisnik i osoba koja ima stalno upaljen televizor? Neki ljudi zaista imaju taj običaj. Neku djecu to doista može smetati i dovesti do hiperaktivnog ponašanja. Kad govorimo o internetu i mobitelima, pretjerana uporaba, posebice u „poslovne svrhe“ može dovesti do jedne posvemašnje površnosti u ponašanju. Djeca očekuju da će sve odgovore naći u on-line enciklopedijama i nemaju potrebu za dubljim promišljanjem. Pitanje je zapravo koliko komunikacija na internetu zaista utječe na promjenu ponašanja u stvarnom životu. Pitanje informacijskog "predoziranja" (smajlić u razglednici i sl.) prvi sam put susreo knjizi Future Shock. Problem je u analizi ogromne količine informacija. Nemoguće je izvršiti analizu tolike količine informacija i one postaju površnije. To nas dovodi to toga da će zanimanja koje će u budućnosti biti tražena, biti vezana uz sposobnost izdvajanja vrijednih informacija, one koje mogu postati znanje. Da rezimiram, stvar je u doziranju. Pitanje je kada neka određena radnja postaje besmislena? Tu nastaje problem.

Kako roditelji mogu prepoznati znakove ovisnosti kod svoje djece (učenika)?
Takvi učenici počinju zanemarivati svoje svakodnevne obveze (učenje, brigu o svom kućnom ljubimcu i sl.), razdražljivi su i konstantno razmišljanju o tom sredstvu. Ako učenika odvojimo od interneta, osjeća se loše, utučeno i nesretno jer ne može nastaviti svoju omiljenu aktivnost. Važno je napomenuti kako određeni broj osoba odvajanje, ako ih odvojimo od TV-a, mobitela i druge suvremene tehnologije, na dan-dva može to prihvatiti bez ikakvih problema i prilagoditi se tome, a dio ne može.

Kako reagirati u takvim situacijama?
Prva stvar jest ograničenje korištenja određenih internetskih servisa. Zabava mora imati određeni vremenski rok i ograničenje. Ako ograničenje nema efekta, pojedine internetske servise treba isključiti, ostaviti samo one koji imaju neku svrhu. No, roditelji moraju shvatiti da prije svega moraju biti uzor svojoj djeci. Roditelji mogu djeci zabraniti gledanje televizije samo pod uvjetom da se i sami tako ponašaju. Roditelji su svojoj djeci primjer u načinu racionalnog ponašanja bilo čega.

Imate li u svom tretmanu učenika osnovnoškolske dobi?
Ne, ja radim s odraslim osobama, tako je to organizirano. Maloljetnike liječe dječji psihijatri. Moja iskustva baziraju se na radu s pacijentima od 16 godina pa nadalje.

U čemu se sastoji liječenje i ima li uspjeha?
Osobe imaju poteškoća u okviru nekih drugih psihičkih smetnji. U pravilu, ljudi se javljaju kad već imaju puno većih poteškoća i na drugim područjima. Pitanje je hoće li se to gledati kao izdvojena bolest ili kao jedan od simptoma koji upućuje na to da se s osobom nešto zbiva. Tretman je liječenja poticanje na svakodnevne uobičajene aktivnosti.

Što biste savjetovali učenicima?
Svako ponašanje treba imati svoju svrhu. Inače, zabava sama po sebi može prijeći određene granice i onemogućiti nas u našem svakodnevnom komuniciranju. To je ono što nas može izbaciti iz uloge socijalno prilagođenih bića. Niti računalo, niti televizor nisu najbolji prijatelj djetetu. Odlazak na internet isto je kao odlazak u grad, navečer, u nepoznato. U svakom slučaju, ako je netko pred računalom cijelo vrijeme – znači da ne zna ništa bolje. Probajte se natjecati s tim. To je život, pokažite im da je stvarnost bolje mjesto u svemiru od onog virtualnog, koji je ponekad tako isprazan.

Razgovarala, Darija Posavec, OŠ Ivana Rangera Kamenica